Zaštićena područja

Zaštićena područja

Zaštićena područja predstavljaju područja koja imaju izraženu ekosistemsku, biološku i geološku raznolikost. Postoji sedam kategorija zaštićenih područja koji su usklađeni sa odredbama ICUN- a, to su : strogi rezervat prirode, nacionalni park, spomenik prirode, zaštićeno stanište, zaštićeni pejzaž i zaštićeno područje sa održivim orišćenjem prirodnih resursa.

JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac, preko svojih organizacionih dijelova, upravlja sljedećim zaštićenim područjima:

Odlukom opštine Kalinovik, Javno preduzeće zajedno sa opštinom upravljač je Spomenikom prirode „Pećina Kuk“.

Upravljanje zaštićenim područjima

Upravljanje zaštićenim područjima definisano je Zakonom o zaštiti pririode i predstavlja djelatnost od opšteg interesa. Područjima upravlja pravno lice – upravljač koje ispunjava stručne, kadrovske i organizacione uslove za poslove unapređenja, očuvanja, promovisanja prirodnih i drugih vrijednosti i održivog korišćenja zaštićenog područja. Isti se određuje Aktom o zaštiti. Ukoliko zaštićeno područje, izuzev nacionalnih parkova, obuhvata šume i šumsko zemljište u svojini Republike, ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede povjerava poslove upravljanja u skladu sa ovim zakonom i Zakonom o šumama.

Plan upravljanja donosi se za svako zaštićeno područje za period od 10 godina, a za određena zaštićena područja može biti i predviđeno da se plan upravljanja donosi za kraći period. Planom upravljanja određuje se način sprovođenja zaštite, korišćenja i upravljanja zaštićenim područjem, smjernice i prioriteti za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti zaštićenog pordučja, kao i razvojne smejrnice uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.

Do donošenja plana upravljanja, zaštita i upravljanje zaštićenim područjem sprovodi se na osnovu programa za sprovođenje mjera upravljanja koji donosi upravljač uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i saglasnost Ministarstva.

Zaštićena prirodna dobra

Prema odredbama Zakona o zaštiti prirode Republike Srpske, zaštićena prirodna dobra dijele se na: a) zaštićena područja; b) zaštićene vrste i v) zaštićeni minerali i fosili.

Zaštićena područja su:

• strogi rezervat prirode – kategorija Ia),
• posebni rezervat prirode (područje divljine) – kategorija Ib
• nacionalni park – kategorija II
• spomenik prirode – kategorija III
• zaštićeno stanište (područje upravljanja staništem ili vrstom) – kategorija IV
• zaštićeni pejzaži – kategorija V: –
• zaštićeni prirodni pejzaži, –
• zaštićeni kulturni pejzaži, –
• park prirode,
• zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa ‒ kategorija VI: – park šuma, – objekti oblikovane prirode (spomenik parkovske arhitekture), (b) zaštićene vrste: 1) strogo zaštićena divlja vrsta, 2) zaštićena divlja vrsta i 3) zaštićeni minerali i fosili.

Područja koja imaju izraženu geološku, biološku, ekosistemsku ili pejzažnu raznovrsnost i koja su značajna kao staništa vrsta ptica i drugih migratornih vrsta u skladu sa međunarodnim propisima mogu se proglasiti za zaštićena područja od opšteg interesa. Zaštićena područja mogu se prekogranično povezivati sa zaštićenim područjima susjednih država ili entiteta. (3) Plan upravljanja i mjere zaštite zaštićenog područja koje je prekogranično povezano sa zaštićenim područjem susjedne države, sporazumno se utvrđuje s nadležnim organima te države odnosno entiteta, a uz saglasnost Ministarstva.

Strogi rezervat prirode je područje neizmijenjenih prirodnih karakteristika sa reprezentativnim prirodnim ekosistemima, namijenjen isključivo za očuvanje izvorne prirode, genetičkih resursa, ekološke ravnoteže, praćenje prirodnih pojava i procesa, naučna istraživanja kojima se ne narušavaju prirodna obilježja, vrijednosti, pojave i procesi. U strogom rezervatu zabranjene su privredne i druge djelatnosti, a dopuštena je posjeta, obavljanje istraživanja i praćenja stanja prirode.

Posebni rezervat prirode je područje sa neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom prirodom, od naročitog značaja zbog jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, a koje obuhvata stanište ugrožene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva, bez naselja ili sa rijetkim naseljima u kojima čovjek živi usklađeno sa prirodom, namijenjeno očuvanju postojećih prirodnih odlika, genetičkih resursa, ekološke ravnoteže, praćenju prirodnih pojava i procesa, naučnim istraživanjima i obrazovanju, kontrolisanim posjetama i očuvanju tradicionalnog načina života. Posebni rezervat prirode može biti floristički, mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i drugi), geološki, paleontološki, hidrogeološki, hidrološki i drugi. U posebnom rezervatu prirode zabranjeno je vršiti radnje i aktivnosti i obavljati djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih su proglašeni zaštićenim prirodnim dobrom (branje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, uvođenje novih bioloških vrsta, melioracijski radovi, razni oblici privrednog i drugog korišćenja i slično).Posjećivanje strogog i posebnog rezervata prirode u cilju obrazovanja može se vršiti na osnovu dozvole koju izdaje upravljač zaštićenog područja (u daljem tekstu: upravljač).

Spomenik prirode je manja, neizmijenjena ili djelimično izmijenjena, prirodna prostorna cjelina, objekat ili pojava, fizički jasno izražen, prepoznatljiv i jedinstven, reprezentativnih geomorfoloških, geoloških, hidrografskih, botaničkih i drugih obilježja, kao i ljudskim radom formirana botanička vrijednost od naučnog, estetskog, kulturnog ili obrazovnog značaja. Spomenik prirode može biti: geološki (stratigrafski [istorijskogeološki], paleontološki, petrološki, sedimentološki, mineraloški, strukturnogeološki, hidrogeološki i drugi); geomorfološki; speleološki [pećina, jama i drugo]; hidrološki (cijeli ili dio vodotoka, slap, jezero, tresava i drugo); botanički (rijetki ili značajni primjerci biljnog svijeta, pojedinačno stablo ili skupina stabala, drvoredi, parkovi, arboretumi, botaničke bašte i drugo). Na spomeniku prirode zabranjene su sve radnje i aktivnosti koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti.

Zaštićeno stanište je područje koje obuhvata jedan ili više tipova prirodnih staništa značajnih za očuvanje jedne ili više populacija divljih vrsta i njihovih zajednica. Cilj zaštite staništa je: zaštita ugroženih i rijetkih tipova staništa, ekosistema ili autohtonih divljih vrsta; obezbjeđivanje povoljnog stanja populacija autohtone divlje vrste ili vrsta; omogućavanje nesmetanog odvijanja neke od životnih faza autohtonih divljih vrsta (mriješćenje, parenje, gniježđenje, podizanje mladunaca, prezimljavanje i drugo); zaštita krajnje ugroženih i ranjivih vrsta;  omogućavanje protoka gena između populacija vrste; obezbjeđivanje migratornih puteva i odmorišta; omogućavanje naučnih istraživanja, upravljanja populacijama i obrazovanja. Na zaštićenom staništu zabranjene su radnje i aktivnosti kojima se ugrožava ili oštećuje jedan ili više tipova staništa.

Zaštićeni pejzaži su područja prepoznatljivog izgleda sa značajnim prirodnim, biološko-ekološkim, estetskim i kulturno-istorijskim vrijednostima, koja su se tokom vremena razvijala kao rezultat interakcije prirode, prirodnih potencijala područja i tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva. To su:  zaštićeni prirodni pejzaž,  zaštićeni kulturni pejzaž i park prirode. Zaštićeni prirodni pojzaž je područje značajne biološko-ekološke i estetske vrijednosti, gdje tradicionalan način života lokalnog stanovništva nije bitnije narušio prirodu i prirodne ekosisteme.  Zaštićeni kulturni pejzaž je područje značajne pejzažne, estetske i kulturno-istorijske vrijednosti, koje se tokom vremena razvijalo kao rezultat interakcije prirode, prirodnih potencijala područja i tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva.

Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrijednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejzažima, namijenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i pejzažne raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih djelatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja. Dozvoljene su privredne i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i vrijednosti.

Zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa je područje namijenjeno očuvanju ekosistema i staništa, a uporedo s tim i pratećih kulturnih vrijednosti i tradicionalnih načina upravljanja prirodnim resursima. Zaštićena područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa su: park šuma i objekti oblikovane prirode.  Park šuma je prirodna ili sađena šuma, veće pejzažne vrijednosti, namijenjena za odmor i rekreaciju, u kojoj su dopuštene samo one aktivnosti i radnje čija je svrha njeno održavanje ili uređenje.  Objekat oblikovane prirode je vještački oblikovan prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovskog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo ili grupa stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-istorijsku, ekološku ili naučnu vrijednost. Na ovom objektu, kao i u prostoru u njegovoj nepsrednoj blizini koji čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen.

Režimi i zone zaštite           

Na zaštićenom području izdvajaju se zone u kojima se sprovode sljedeći režimi zaštite:

• Ia stepena – stroga zaštita; sprovodi se na dijelu zaštićenog područja sa izvornim, neizmijenjenim ili malo izmijenjenim ekosistemima izuzetnog naučnog i praktičnog značaja kojom se omogućava isključivo prirodna sukcesija. Režim zaštite Ia stepena isključuje sve oblike korišćenja prostora i aktivnosti, osim naučnih istraživanja, kontrolisane edukacije i interventnih aktivnosti u akcidentnim situacijama, koje se obavljaju uz stručno mišljenje;
• Ib stepena – stroga zaštita uz mogućnost upravljanja populacijama – sprovodi se na dijelu zaštićenog područja sa izvornim, neizmijenjenim ili malo izmijenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. Zaštita Ib stepena dozvoljava isključivo naučna istraživanja, kontrolisanu edukaciju i aktivnosti usmjerene ka očuvanju i unapređivanju postojećeg stanja ekosistema (kontrolisano pašarenje, košenje, izmuljivanje, regulisanje vodnog režima i drugo);
• II stepena – aktivna zaštita –  sprovodi se na dijelu zaštićenog područja sa djelimično izmijenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. Zaštita II stepena dozvoljava upravljačke intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređivanja prirodnog dobra bez posljedica po primarne vrijednosti njegovih prirodnih staništa, populacija i ekosistema, kao i kontrolisane tradicionalne djelatnosti koje tokom svog odvijanja nisu ugrozile primarne vrijednosti prostora;
• III stepena – aktivna zaštita i mogućnost održivog korišćenja sprovodi na dijelu zaštićenog područja sa djelimično izmijenjenim ili izmijenjenim ekosistemima od naučnog i praktičnog značaja. Zaštita III stepena dozvoljava selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resursa, upravljačke intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređivanja prirodnog dobra, održivo korišćenje, razvoj i unapređivanje seoskih domaćinstava, uređenje objekata kulturno-istorijskog nasljeđa i tradicionalnog graditeljstva, očuvanje tradicionalnih djelatnosti lokalnog stanovništva, razvoj infrastrukture usklađene sa vrijednostima, potencijalima i kapacitetima zaštićenog prostora namijenjene razvoju ekološkog, ruralnog, zdravstvenog, sportsko-rekreativnog vida i ostalih vidova turizma u skladu sa principima održivog razvoja.

Zaštićene vrste i zaštićeni minerali i fosili

Divlje vrste koje su ugrožene ili mogu postati ugrožene, koje imaju poseban značaj iz genetičkog, ekološkog, ekosistemskog, naučnog, zdravstvenog, ekonomskog i drugog aspekta, štite se kao strogo zaštićene divlje vrste ili zaštićene divlje vrste. Strogo zaštićenom divljom vrstom može se proglasiti: vrsta iščezla u Republici i vraćena programom reintrodukcije; krajnje ugrožena divlja vrsta; ugrožena divlja vrsta;  reliktna vrsta; lokalni endemit; stenoendemit;  međunarodno značajna i zaštićena divlja vrsta i  vrsta kojoj je iz drugih razloga potrebna stroga zaštita. Zaštićenom divljom vrstom može se proglasiti: ranjiva divlja vrsta; endemična vrsta; indikatorska, ključna i kišobran vrsta; reliktna vrsta;  međunarodno značajna i zaštićena divlja vrsta i vrsta koja nije ugrožena ali se zbog njenog izgleda može lako zamijeniti s ugroženom vrstom.