Šumsko – privredno područje „Posavsko“ nalazi se na teritoriji opština Gradiška, Srbac i Prnjavor i nastalo je spajanjem nekadašnjih šumsko – privrednih područja: ,,Gradiško”, ,,Srbačko” i ,,Prnjavorsko”.
Sjedište Šumskog gazdinstva „Gradiška“ je u Gradišci i organizovano je preko radnih jedinica odnosno šumskih uprava:
Ukupna površina ŠPP “Posavsko” iznosi 40.641,12 ha. Gazdinstvo je, po etatu, najveće u sastavu Javnog preduzeća, odnosno u bruto masi iznosi oko 206.000 m³. Zapremina drvne mase iznosi oko 11.600.000 m³, a godišnji prirast iznosi oko 270.000 m³.
| Šira kategorija šuma: | Površina u ha: |
| Visoke šume sa prirodnom obnovom | 34,418.69 |
| Visoke degradirane šume | 2,593.18 |
| Šumske kulture | 2,912.86 |
| Izdanačke šume | 166.82 |
| Površine podesne za pošumljavanje i gazdovanje | 748.92 |
| Površine nepodesne za pošumljavanje i gazdovanje | 169.67 |
| Uzurpacije | 143.36 |
ŠPP ,,Posavsko” podijeljeno je na sedam privrednih jedinica:
| Privredne jedinice: | Površina u ha: |
| Motajica | 11,673.95 |
| Gumjera Careva Gora | 6,830.89 |
| Ljubić | 3,799.71 |
| Velika Ukrina | 3,294.93 |
| Kozara Banjalučka | 684.01 |
| Kozara Vrbaška | 10,675.99 |
| Prosara | 4,024.89 |
Ovo šumsko – privredno područje pripada Pripanonskoj oblasti, koju karakterišu ravničarski i brežuljkasti predjeli sjeverne Bosne.
U pogledu nadmorske visine kao jednog od orografskih faktora, ovo područje pripada nizinskom i brdskom pojasu od 80 m – 980 m nadmorske visine.
Područje oko rijeke Save na sjeveru, dio područja prema Laktašima, područje bliže naselja Srbac i dijelovi opštine Prnjavor pripadaju nizinskom području, dok pojasevi oko Motajice, Prosare i padine Kozare pripadaju brdskom pojasu.
Nagibi terena i kupiranost su izraženi prvenstveno na Kozari, ali i na Motajici.
Usljed čestih, ali i naglih promjena ekspozicije, nagiba terena i nadmorske visine stvaraju se različiti uslovi mikroklime i zemljišta.
Prema geološkoj karti Posavsko šumsko – privredno područje pripada različitim geološkim formacijama. Oko Gradiške su rasprostranjeni sedimenti poplavnih područja. U jednom dijelu preovlađuju paleozojski pješčari, dok na Prosari se javljaju eocenski škriljci.
U P.J. „Kozara banjalučka“ preovlađuju pješčari iz doba Krede i Jure. Osim ovog na grebenima Kozare se javlja peridotit i serpentinit.
Na području Radne jedinice Srbac, na Motajici i njenim padinama se javljaju graniti. Jugozapadno, južno i jugoistočno od Motajice u vidu pojaseva javljaju se gnajsevi, a dalje jugoistočno su filitoidi.
Argilošisti na manjoj površini se nastavljaju na filitoide. Dalje južno i jugoistočno su fliševi, pijesci i lapori koji čine jedan veći pojas područja.
Na području radne jedinice Prnjavor imamo sledeću situaciju: oko grada su rasprostranjeni glinoviti i pjeskoviti lapori, karbonatni pješčari i konglomerati, kao i pjeskovi i laporoviti krečnjaci. Između Vijačana i Kremne, kao i prema Čečavi su serpentiniti i perodotiti, a manjim dijelom amfiboliti i pločasti i laporoviti mikriti.
Složen reljef i raznovrsnost geološke građe, uslovili su i obrazovanje većeg broja tipova zemljišta, različitih osobina i proizvodnog potencijala.
Zemljišta obrazovana na krečnjacima i dolomitima i kiselim silikatnim supstratima glavno su obilježje zemljišnog pokrivača ŠPP-a.
Distrični kambisol je dominantan tip zemljišta na Posavskom području. Zastupljeni su još na krečnjačkoj podlozi: kalkomelanosol, kalkokambisol i luvisol, a na dolomitu je najzastupljenija rendzina.
Prema horizontalnom raščlanjenju šumske vegetacije, šumsko – privredno područje „Posavsko” pripada Eurosibirsko – sjevernoameričkoj regiji, ilirskoj flornoj provinciji.
Pored bukovih, odnosno bukovo – jelovih šuma u višim planinskim područjima, imamo i veoma različite hrastove šume klimatogenog karaktera.
Vegetacija se karakteriše znatnim učešćem srednjoevropskih elemenata, ali i većim prisustvom balkanskih reliktnih vrsta.
Šumska vegetacija je razvijena na krečnjačkoj (manjim dijelom) i silikatnoj podlozi, pretežno na dubljim zemljištima.
Viši pojasevi područja (padine Kozare, Motajica…) su pretežno sastavljeni od zajednica (tipova šuma) brdske bukve (Fagion moesiacae montanum) na smeđim zemljištima, a na izvjesnoj visini se pridružuje i jela (Abieti-Fagetum illyricum). Ostali niži dijelovi pripadaju raznim varijantama zajednica Querco – Carpinetum croaticum. Ove zajednice kitnjaka sa običnim grabom i bukvom su fito – cenološki prelazi i mješavine između zajednice kitnjaka Quercetum montanum illirycum, šume kitnjaka i običnog graba Querco – Carpinetum croaticum i acidofilne šume bukve Luzulo-Fagetum. S obzirom na ekološke osobine kitnjaka, mješovite sastojine ove vrste su takve da se kitnjak – vrsta svjetlosti nalazi u gornjem spratu, a u podstojnom dijelu bukva, grab itd. Manji dio područja čine i zajednice lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Querceto roboris) na pseudoglejnim zemljištima i šume crne johe (Alnetum glutinosae) na aluvijalnim i glejnim zemljištima.
Bukva (Fagus sp.) kao vrsta, po zapremini i površini koju zauzima dominira na ovom području. Ona je prema svojim bioekološkim karakteristikama vrsta sa najširim visinskim rasprostranjenjemu BiH, a koje proizilazi iz široke ekološke amplitude u odnosu na klimatske faktore (svetlost i temperaturu) i edafske faktore (geološku podlogu i tipove zemljišta), a nešto nižu amplitudu u odnosu na vlažnost vazduha
Klima ŠPP „Posavsko“ ima izrazito umjeren kontinentalni karakter (Stefanović, et al. 1983).
Glavni činioci koji opredeljuju karakter klime istraživanog područja su nadmorska visina, reljef i šumovitost.
Ekološke karakteristikeobuhvataju sve abiotičke uslove sredine, čovjeka kao značajnog faktora izmjene tih uslova i kompletan živi svijet prije svega biljni svijet kao bazu biocenoze.
Orografski faktori spadaju u posebnu grupu ekoloških činilaca.
Reljef terena utiče mnogo-struko na faktore klime i svojstva zemljišta, što se odražava na sastav i razvoj šumskih fitocenoza.
Često i posve male razlike u reljefu terena uslovljavaju znatne promjene u vegetacijskom sastavu. Prema horizontalnom raščlanjenju šumske vegetacije u bivšoj Jugoslaviji (Braun-Blanquet) po (Stefanović, V.et.all,1977), šumsko – privredno područje „Posavsko” pripada Eurosibirsko – sjevernoameričkoj regiji, ilirskoj flornoj provinciji.
Pored bukovih, odnosno bukovo-jelovih šuma u višim planinskim područjima, imamo i veoma različite hrastove šume klimatogenog karaktera. Vegetacija se karakteriše znatnim učešćem srednjo – evropskih elemenata, ali i većim prisustvom balkanskih reliktnih vrsta. Šumska vegetacija je razvijena na krečnjačkoj i silikatnoj podlozi, pretežno na dubljim zemljištima. Viši pojasevi područja (padine Kozare, Motajica…) su pretežno sastavljeni od zajednica brdske bukve (Fagetum illyricum) i na izvjesnoj visini se pridružuje i jela (Abieti-Fagetum illyricum). Ostali niži dijelovi pripadaju zajednicama Querco – Carpinetum.
